Studentski plenum - Slobodni Univerzitet

Univerzitet u Tuzli

18.06.2009.

Iz Anarhopedije, narodne enciklopedije:

1968. u Jugoslaviji

Svjetska gibanja su imala svog odjeka i u tadašnjoj SFRJ, u vidu studentskih demonstracija i nemira u lipnju te godine. Za razliku od Zapadne Europe, gdje su mladi težili odmicanju od kapitalizma, njihovi kolege u Jugoslaviji su živjeli u drugačijem društvenom uređenju. Zato su njihovi zahtjevi zvučali drugačije, jer dok je na zapadu ljevičarska terminologija predstavljala oštar odmak od svakodnevne kulture, u Jugoslaviji je tu terminologiju koristila vladajuća oligarhija. Zato su zahtjevi studenata beogradskog, zagrebačkog, ljubljanskog, sarajevskog i ostalih sveučilišta zvučali vrlo slično programu vlasti. Jedina je razlika bila u tome što su se ta ista vlast i partija suočeni sa problematikom realnosti tijekom godina prešutno odrekli prakticiranja svojih krajnjih principa u praksi, i na taj način odvojili od onoga što su nekada trebali postići dok su studenti inzistirali na primjeni tih istih principa u svakodnevici. Revolt zbog raslojavanja društva i pojave tzv. socijalističke buržoazije doveo ih je u sukob s državom. Deklarativno socijalistička Jugoslavija je u biti bila hibrid socijalizma, državnog kapitalizma i zapadnjačkog kulta potrošačkog društva. Zbog toga je studentska pobuna jugoslavenskih studenata u osnovi identična onima širom svijeta. U svim slučajevima se radilo o pobuni jedne generacije protiv neiskrenog življenja, protiv nejednakosti i iskorištavanja, protiv dosade kasnih šezdesetih.

Kriza socijalističkog društva zasnovanog na tezi o neprestanom rastu s jedne i konstantna propaganda o savršenosti tog društva s druge strane su prirodno rezultirali razočaranjem među studentima koji su vrlo jasno uviđali jaz između teorije i prakse. Strogo kontrolirana situacija i godine jake represije od strane režima su ograničile moć i doseg njihove pobune, ali ona je ipak vrlo bitna jer praktički predstavlja prvo javno kritiziranje samoupravnog socijalizma kako ga je vidjela partija. Netko je po prvi puta rekao glasno: "Car je gol!", a da nije automatski završio na Golom otoku. Studenti su gotovo nesvjesno zatražili od države da dokaže svoj legitimitet i stavili se u sukob s njom, prozivajući funkcionere na odgovornost. To se posebno odnosi na traženje odgovornosti osobe odgovorne za milicijsku intervenciju protiv studenata, jer u to vrijeme vlast se jednostavno nikada nije prozivala.... To je ujedno i najrevolucionarnija tekovina te 1968. godine, demistifikacija "socijalističke" vladavine. 

Sarajevo

U Sarajevu je policija reagirala brzo i zabranila sva javna okupljanja. Studenti su također brzo reagirali zborom podrške na Filozofskom fakultetu. Dan kasnije je održan miting kome je prisustvovalo 2000 studenata. Kasnije je miting prerastao u spontane demonstracije i šetnju gradom. Policija je reagirala u dva navrata. Prvo pred zgradom Oslobođenja, kada su studenti posjedali na zemlju, a nešto kasnije u centru grada kada su demonstracije i razbijene. Zabilježena je pucnjava, te je više studenata uhapšeno i ozljeđeno.

Zagreb

4. 6. održano je nekoliko zborova u studentskim domovima. Pojavljuju se akcijski odbori.

Objavljen je proglas u kojemu se podržavaju zahtjevi Beogradskog univerziteta i traži demokratizacija i humanizacija odnosa u socijalističkom društvu.

5. 6. u Studentskom centru se održava miting kojemu prisustvuje oko 2000 ljudi. Izabran je Akcijski odbor koji piše PROGLAS REVOLUCIONARNIH STUDENATA. Odlučuje se da će proglas dijeliti na fakultetima, u tvornicama i na ulici. Manji dio odbora, koji nije dobio podršku skupa, piše paralelni PROGLAS SAVEZA KOMUNISTA ZAGREBAČKOG SVEUČILIŠTA. Na skup zakazan za sutra dolazi manje ljudi nego dan ranije. Pada kiša, podjeljeni su stavovi o tome da li da se ide na ulice ili ne. Na kraju prevladava struja bliska Savezu komunista koja se protivi demonstracijama i pobjeđuje, kako su ih sami nazvali, �ultralijeve snage". Naknadno se ispostavlja da je to bilo organizirano djelovanje.

U subotu, 8.6. dekan daje izjavu da se predavanja nastavljaju po rasporedu.

8. 6., na proširenoj sjednici Sveučilišnog komiteta SKH, ozvaničena je pobjeda nad "ekstremistima"; "iz redova Saveza komunista" isključeni su G. Petrović, M. Čaldarović i Š. Vranić, i to sa obrazloženjem da su u posljednjim događanjima istupali veoma oštro i krajnje ekstremno s demagoških anarholiberalističkih pozicija. Npr. za Gaju Petrovića je M. Veselica našao da je loše što je za skupa u Studentskom centru rekao da je "zadivljen što je počela socijalna revolucija koja treba srušiti sve postojeće strukture." Izbačena trojica su zajedno sa još nekim studentima dobili administrativne kazne tj. rješenja od suca za prekršaje zbog organiziranja neprijavljenog skupa.

Beograd

Demonstracije su izbile u beogradskom Studentskom gradu, u noći između 2. i 3. lipnja 1968. godine. Tog 2. lipnja se na otvorenom prostoru trebala održati kulturno umjetnička priredba Karavan prijateljstva, namjenjena brigadistima radničke akcije. Po običaju, ulaz na takve priredbe bio je slobodan i za studente i građane. Međutim, zbog najavljene kiše, priredba je prebačena u obližnju salu Radničkog univerziteta koja je imala ograničen broj mjesta. Zbog toga su organizatori odlučili zabraniti ulaz studentima o čemu oni nisu obavješteni. Neposredno pred početak priredbe, grupa studenata pokušava ući u salu, oko čega izbija tučnjava. Redari su palicama rastjerivali studente, a ovi su odgovorili bacanjem kamenja, razbivši prozore sale. Pozvana je policija koja nije uspjela uspostaviti red, i tučnjava je potraja oko sat vremena. Oko 21 sat na mjesto događaja stiže 40 milicajaca pod šljemovima, te palicama i šmrkovima rastjeruje studente. Ubrzo se studenti sukobljavaju s policijom, a vijest o tome se širi. Sve više i više studenata izlazi iz svojih soba i priključuje se sukobu. Milicija je ograničila studente na prostor Studentskog grada, ali nakon što se proširila netočna vijest o tome da je jedan student poginuo, studenti su potisnuli miliciju i osvojili jedna vatrogasna kola. Sa zapljenjenim kolima se povlače prema menzi, dok se policija grupira oko Radničkog univerziteta. Do ponoći se ispred menze okupilo oko 3000 studenata. Na kola se penju govornici i govori se protiv policijskog nasilja, ali i o problemima u društvu. Zbog toga se javlja ideja o formuliranju studentskih zahtjeva i odlasku pred saveznu skupštinu.

Netom nakon ponoći, studenti se u koloni upućuju prema Beogradu. Kod podvožnjaka u Novom Beogradu ih dočekuje kordon milicajaca i veća skupina u rezervi. Studenti šalju delegaciju na pregovore, ali odjekuju pucnji. Nekoliko ljudi je ranjeno. Studenti pale zapljenjena vatrogasna kola i puštaju ih niz nizbrdicu prema policiji. Leti kamenje, policija kreće u napad. Studenti bježe, dok im druga skupina policajaca presjeca put. Masa se razbježala u kaosu, dok su mnogi prebijeni i pohapšeni. Tijekom noći policija upada u Studentski grad i uz pucnjavu rastjeruje preostale zaostale grupice.

U 4 ujutro, razglasna stanica studentskog grada objavljuje da je formiran Akcioni odbor demonstracija koji organizira miting za 8:00.

U 6:30 se sasaje plenum beogradskog sveučilišta, i donose odluku da podrže studente.

U 8:15 započinje miting kojemu prisustvuje i prodekan i neki profesori. Izabran je akcijski odbor u koji je izabrano 20 studenata.

U 10:00 kolona organizirano kreće prema Beogradu održati miran prosvjed i formulira svoje zahtjeve. Milicija im ponovno blokira put kod podvožnjaka, te ih silom rastjeruje uz nove žrtve. Pretučen je i dio profesora koji su bili sa studentima. Studenti se uz sukobe povlače u Studentski grad.

Tijekom popodneva objavljuje se PROGLAS koji izražava ogorčenje neobjektivnim izvještavanjem državnih agencija i traži odgovornost osoba krivih za policijsku intervenciju, te REZOLUCIJA u kojoj su konkretizirani neki studentski zahtjevi. Kritizira se nezaposlenost i nejednakost, te se traži demokratizacija društveno političkih organizacija, slobodno formiranje javnog mišljenja, sloboda izbora i demonstracija.

Tijekom popodneva održavaju se skupovi na više fakulteta od kojih su najveći bili na Filozofskom i Mašinskom. Spominje se okupacija zgrade. Policija opkoljava fakultete, ali ne intervenira. Skup na Filozofskom fakultetu traje do dugo u noć. Dekan u znak protesta i podrške studentima podnosi ostavku. U dvorištu je podignut podij. Govori svatko tko to želi, dio govornika se obraća ljudima ispred fakulteta. Blokiran je promet. Ljudi stoje i na krovovima autobusa.

Oko 17h, savjet univerziteta se solidarizira sa studentima i proglašava sedmodnevni štrajk.

Od 4. 6. se na fakultetima održavaju zborovi. Blokada i dalje traje. Mnogi spavaju na fakultetu. Represija se očituje i u zabranjivanju studentskih novina. Štrajk traje 7 dana, studenti šalju delegacije u tvornice, ali se uglavnom ne probijaju do radnika i tu staje doseg pobune. U Beograd stižu delegacije iz drugih gradova. Tijekom tjedna traju pregovori o štrajku.

Izolirani u svojim zahtjevima i pod pritiskom, zborovi nestaju jedan za drugim. Štrajk završava i pokret se gasi. Najduže se održao zbor na Filozofskom fakultetu.


05.06.2009.

Studentski plenum: Saopštenje


Nekoliko stotina tuzlanskih studenata danas je blokiralo rad Filozofskog fakulteta i Rektorata, te uspostavilo studentski plenum, kao najviši legitimni organ predstavljanja studenata i prvi korak u borbi za dodjelu kasarne „Husein Gradaščević“ Univerzitetu u Tuzli, besplatno školstvo i druge mjere koje će dovesti do poboljšanja uslova studiranja na tuzlanskom Univerzitetu.

 

Studentski plenum zasniva se na principima direktne demokratije u kojem su svi studenti pozvani da učestvuju, glasaju i pokreću inicijative. Kao takav, model plenuma zasniva se na većoj transparentnosti, legitimnosti i pravičnosti pri odlučivanju.

 

Nadamo se da će javnost i predstavnici medija razumijeti pokušaj uspostavljanja novog modela organizovanja, te novog pristupa sredstvima informisanja. Studenti su tokom blokade odbijali dati izjave iz jednostavnog razloga što niko nije bio ovlašten govoriti u ime studenata prije odluka plenuma. Ogromnom većinom, plenum je usvojio princip kojim će u javnost izlaziti putem intereneta i čitanjem proglasa i zaključaka nakon svakog narednog plenuma. Ovu odluku opravdavamo činjenicom da su naši zahtjevi kristalno jasni i definisani objavljenim Proglasom, te smatramo da različita pojedinačna istupanja u javnost stvaraju plodno tlo za manipulaciju ideje i Pokreta.

 

Nekoliko stotina studenata je jednoglasno odlučila da rukovodstvo studentske Unije nije ovlašteno zastupati plenum. Smatramo izuzetno očajnim pokušaj provokacije i miniranja ideje na samom početku plenuma od strane pojedinih predstavnika Unije. Vjerujemo da ovi pokušaji neće stvoriti pogrešnu sliku o cijeloj ideji, jer su studenti na provokacije odgovorili dostojanstveno, te nastavili konstruktivnu raspravu, u duhu poštovanja i dijaloga. Plenumskim zaključcima potvrđena su dva cilja za koje će se studenti boriti u narednom periodu:

 

1. Besplatno obrazovanje

Svjesni smo činjenice da će borba biti duga, ali ideal besplatnog obrazovanja, nipošto ne smatramo utopijom. Suprostaviti ćemo se daljnjoj komercijalizaciji visokog obrazovanja, koja se provodi tako što se svake godine povećava broj studenata koji participiraju u troškovima studija. Legalnim i legitimnim sredstvima prisilit ćemo kako menadžment Univerziteta, tako i Vladu Tuzlanskog kantona da se ovaj proces zaustavi, te krene u pravcu osiguranja prava na besplatno visoko obrazovanja. Zahtijevamo veća javna ulaganja u obrazovanje, te napominjemo da građani i građanke ove zemlje već finansiraju obrazovne ustanove plaćanjem poreza.

 

2. Kasarna studentima

Kasarne širom Bosne i Hercegovine već su pripale univerzitetima. To se nije desilo sa Univerzitetom u Tuzli, kojem nedostatak prostora prijeti daljem funkcionisanju. Zahtijevamo od federalne Vlade da odmah nakon imenovanja novog premijera donese odluku kojom kasarnu dodjeljuje Univerzitetu. Suprostaviti ćemo se svim građevinskim lobijima koji opstruiraju ovaj proces, te prisiliti Univerzitet i Vladu TK da se više angažuju ka postizanju ovog cilja. Studentski plenum će budno pratiti rad federalne Vlade po ovom pitanju, sve do početka naredne školske godine, kada se u borbu za kasarnu uključujemo svim legitimnim sredstvima građanske neposlušnosti.

 

Studentski pokret Tuzla čini plenum koji funkcioniše na principima javnosti, jednakosti, solidarnosti i demokratičnosti. Sve aktivnosti koje će studenti realizovati zasnivati će se na strogom principu nenasilja i poštivanja javnog dobra. Ovo napominjemo, jer smo se već danas uvjerili da pojedine organizacije i pojedinci ne ustručavaju bilo kojih poteza koji imaju za cilj baciti mrlju na studentski pokret.

 

Također napominjamo da Studentski pokret Tuzla čine studenti koji učestvuju u radu plenuma i aktivnoj realizaciji usvojenih zaključaka, te da niko nema pravo predstavljati studentski plenum kao inicijator pojedinih Facebook inicijativa.

Sve organizacije su pozvane da nam pruze podrsku, ali ni jedna nema uticaj na rad plenuma.

 

Hvala na razumijevanju i iskreno se nadamo da će naša borba dobiti široku podršku studenata i građana.

Studentski pokret Tuzla / Studentski plenum

05.06.2009.

Blokada umova !!!


Ko danas razumije ideju jednakosti?  Studenti!  Ko je u solidarnosti s nama?  Roditelji, radnici, građani, obespravljeni...! Ko danas razumije ideju jednakosti?  Slobodni Univerzitet Studentskog plenuma razumije!


Neodlučnost i nemoć karakterišu današnju vladu na svim nivoima, i Univerzitet u Tuzli na svim nivoima!  Studenti kažu NE svima onima koji izdaju javni interes i solidarnost i uzimaju stvari u svoje ruke - znanje nije roba! 


Pokrećemo zajedničko djelovanje studentske akademske zajednice, koje uključuje cijelo društvo, u borbi za ostvarenje besplatnog visokog obrazovanja, kroz tijelo nezavisne platforme Slobodnog Univerziteta i njegovog Studentskog Plenuma.   Zahtijevamo što je naše i što pripada svima nama - dodjelu kasarne i njenu prenamjenu u kampus!  Zahtijevamo da se pare nas kao poreskih obveznika troše kroz ulaganja u javno i besplatno visoko obrazovanje, te u izgradnju i osavremenjivanje novog kampusa!  Recimo NE brutalnom smanjivanju javnih ulaganja u visoko obrazovanje pod krinkom 'Bolonje'!  Recimo NE sistemu u kojem je diploma tržišna transakcija pri čemu su na materijalnoj šteti na kraju uvijek studenti!  U pitanju je naša budućnost, i mi ne damo da naše prodaju – tuđe nećemo, svoje ne damo!


Rješenje je jednostavno:

1.      Budžetsko finansiranje studija svih ciklusa za sve studente, odnosno besplatni studij svima bez obzira na trenutno 'udijeljeni' status (tzv. redovni i tzv. SVP) – svi smo jedno i znanje je naše pravo!

2.      Izmjene Nacrta Statuta Univerziteta u Tuzli (u procesu usvajanja) i ostalih već usvojenih akata koji reguliraju visoko obrazovanje u svim segmentima.  Ove izmjene odnose se na ukidanje svih oblika finansijske pljačke studenata (statusa 'studenta za vlastite potrebe'), zatim tzv. 'Bolonja' koja se svodi na plaćanje obnove godine ili na plaćanje ljetnih škola prije popravnih ispita kako se to već radi 'Bolonjcima' u Sarajevu) i koji će garantovati da je Univerzitet u Tuzli slobodni univerzitet po svim pitanjima.

3.      Izmjena zakonske legislative koja regulira finansiranje i rad Univerziteta u Tuzli u skladu sa gore navedenim zahtjevima.

4.      Dodjela kasarne i budžetsko finansiranje njene prenamjene u savremeni studentski kampus.

5.      Učešće studenata u kreiranju svih sadržaja i planova oko budućnosti javnog univerziteta, našeg univerziteta, Slobodnog Univerziteta u Tuzli.


Odnosno, niko ne plaća studiranje iduće godine, a donose se i zakonski akti da to vrijedi i ubuduće.  Odnosno, besplatno školstvo.  Studenti su jednostavno studenti, bez diskriminiranja! Mi nismo klijenti u kupoprodajnom ugovoru!  Niti je znanje roba, niti smo mi! Ne dozvoljavamo komercijalizaciju ni gašenje niti jednog dijela Univerziteta u Tuzli! Nećemo dozvoliti da budemo uskraćeni za ono što je naše – kasarna i besplatno školovanje.  To znači: društvo ulaže u mene i nas, a mi gradimo svoje i zajedničko društvo budućnosti!

04.06.2009.

STUDENTSKI POKRET TUZLA


Studentski pokret BiH je neformalna grupa studenata koji su se samoinicijativno organizovali zato što njihova prava i interesi nisu u pravoj mjeri zastupani od strane postojećih studentskih organizacija.


Razlog za to je (ne) rad studentskih organizacija koje su osnovane od strane fakulteta ili univerziteta i više izražavaju stavove onih koji su ih  osnovali nego samih studenata. Ne oglašavaju se kada treba štititi prava studenata, naprotiv, javljaju se samo onda kada se na udaru javnosti nadju pojedini profesori ili čelnici Univerziteta i to samo da bi ih uzeli u zaštitu. (primjer za to je nedavni skandal na pravnom fakultetu i sarajevske studentske organizacije).  Svrha današnje Unije Studenata na tuzlanskom Univerzitetu je sama Unija Studenata i ništa više. Osnovna namjena im je zadovoljavanje ciljeva malobrojnog vrha organizacije i zaštita interesa čelništva Univerzeta, kao i njihovih privatnih interesa. Ko i kako bira njihove članove, znaju oni sami.


Studentski pokret u Tuzli je neformalna grupa studenata i simpatizera čiji je cilj osnivanje studentskog plenuma, kao jedinog legitimnog organa borbe za studentska prava. Akcija koju organizujemo , a to je blokada Univerziteta, ima za cilj okupljanje velikog broja studenata, od kojih svi imaju pravo da uzmu aktivnog učešća u ovom i narednim zasjedanjima plenuma.


Ne postoji hijerarhijska struktura, sva se zasjedanja organizuju u velikom broju, prijedlozi i odluke se donose na principu direktne demokratije, tj. glasanjem na svakom zasjedanju. Dnevni red svakog zasjedanja se donosi dogovorno, i to na kraju svakog prethodnog zasjedanja.


Inicijativa oko blokade je potekla od grupe studenata na Univerzitetu. Cilj inicijative je organizacija plenuma, koji samim pokretanjem preuzima svu kontrolu nad daljnjim akcijama. Ne postoje predsjedavajući, sekretari ili slične pozicije, samo moderatori diskusija, predavači (medju ostalim nas podržavaju i neki profesori) i volonteri koji pomažu u prebrajanju glasova u osiguravanju potrebnog nivoa kulture konstruktivne diskusije.


Ciljevi pokreta su predočeni u proglasu koji je vec poslan medijima. Niko nema pravo da lično istupa u ime pokreta i plenuma, sve izjave se donose zajednički i sadrže sve ono što javnost treba da zna u datom trenutku.


Finansijeri pokreta su sami studenti i dobrovoljni prilozi simpatizera i onih koji nas podržavaju, pri čemu niko ne može da utiče na sam proces donošenja odluka. Naša snaga ne leži u novcu nego u broju!


Ako želite da nam pomognete pridružite nam se 05.06 u 12:00 na Filozofskom i povećajte našu i vašu snagu.    

 

04.06.2009.

O nama pišu: Mario Kikaš: "(De)blokiranje blokirane države - uvod u 'bosansko stanje'"

(De)blokiranje blokirane države – uvod u 'bosansko stanje'

Kontekstualno združivanje tuzlanskog (bosanskog) studenskog bunta s onim „našim“ može se činiti logičnim i potpuno prihvatljivim, ako ništa a onda zbog općetranzicijskih boljki bivše države, a sada „regiona“ ukrašenog perverznim okcidentalnim prefiksom “Zapadnog“ Balkana. No, ja se ipak neću upustiti u svođenje ove manifestacije na univerzalne termine tranzicijskog analitičkog diskursa domaćih analitičara koji je i nastao zapadnim (novčanim ili terminološkim) „filovanjem“. Bosanske bolesti (pa i one studentske) nužno se mora staviti u kontekst ondašnje dnevne politike. Kad kažem „dnevne politike“ ne mislim na „(nacional)stranačko politikantstvo“ nego na dnevne opterećenosti bosanskog života dnevnom politikom i njezinom planskom impotencijom. Bosanski politički i društveni prostor eklatantan je primjer manifestacije nemoći na dvostrukoj liniji: „domaćoj“ (od strane bosanskohercegovačkih političkih – nacionalnih vođa) i „stranoj“ (od strane europskih visokih i manje visokih predstavnika odnosno protektora). Istini za volju, riječ je o „nemoći“ koja se pokušava nadomjestiti propagiranjem i provođenjem „moćnih ideja“. Konzistentnim propadanjima „europskih“ inicijativa za promjenu stanja u državi (ustavne promjene, preustroj policije...) tobože propada i ideja lakih tranzicija i ideja jednostavne implementacije “europskih ideja“ na „zapadnom Istoku“. Europa, naravno, kratkoročno ne gubi zbog svojih „balkanskih“ pokusa, ali paradoksalno na mikro prostoru stvara (odnosno već je stvorila) super državu koja dugoročno može postati simbolom zapadne vanjskopolitičke nemoći i ideološke sljepoće, ali se također može pokazati i kao uspio plan uvođenja neoliberalnog modela. Takav je model, s obzirom na stanje u državi, nužno degeneriran i samim time još opasniji. Naime, Bosna i Hercegovina je država koja, primjerice, ima 13 ministarstava znanosti i(li) obrazovanja: 10 ministarstava na razini kantona (ili – hrvatskom političkom nomenklaturom – županija), po jedno ministarstvo na razini dva entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska), jedno ministarstvo na razini Distrikta Brčko (to vam dođe kao bosanski Lihtenštajn) i još jedno (da se nađe) na razini centralne države koje je uobličeno imenom: Ministarstvo za civilne poslove (riječ je o ministarstvu koje ima deset “sektora“: od onoga koji se bavi geodezijom do onoga za kulturu i nauku). Bosna i Hercegovina je država koja je maksimalno decentralizirana i u toj svojoj decentraliziranosti maksimalno impotentna; potonje se najjasnije manifestira unutar sektora obrazovanja (kako općenito obrazovanja, tako i onoga visokog). Megalomansko je Ministarstvo za civilne poslove prije dvije godine (nakon dugotrajnih pritisaka nevladinih organizacija) napokon donijelo „Okvirni zakon o visokom obrazovanju“ čiji sedmi član(ak) među ostalim kaže da "visokom obrazovanju kojim se bave licencirane visokoškolske ustanove u Bosni i Hercegovini pristup neće biti ograničen, direktno ili indirektno, prema bilo kojoj stvarnoj ili pretpostavljenoj osnovi, kao što su: spol, rasa, seksualna orijentacija, fizički ili drugi nedostatak, bračno stanje, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom zajednicom, imovina, rođenje, starosna dob ili neki drugi status." Savršeno? Na žalost, praksa i teorija ni u ovom slučaju ne žive u dijalektičkom skladu. Još gore: teorija na razini „centralne“ države i teorija na razini mikro-formi (entiteti, kantoni) nisu usklađene, niti je jasno određena „okvirnost“ državnog zakona.

Prikazani će nas odnos razina vlasti u samo jednom sektoru nužno dovesti do početka ove priče i konzistentne i permanentne nemoći plasirane sa svih strana, iz svih nacionalnih (i internacionalnih) političkih torova. Takve (nemoćne) jednonacionalne politike nužno koegzistiraju s moćnom i nerazotkrivenom ekonomskom politikom koja je u sektoru visokog obrazovanja omogućila nicanje privatnih sveučilišta i fakulteta na razini mjesnih zajednica. Jedini je cilj ekspanzije tobožnje decentralizacije i jasne komercijalizacije gomilanje „stručnjaka“ koji će nakon dobivene „kvalitetne“ diplome obnašati "kvalitetno“ plaćenu dužnost na jednoj od birokratskih mikrorazina. S druge strane, “državni“ fakulteti egzistiraju na sličan način – jasno plutajući prema istim „komercijalnim“ obalama koje su iznikle donošenjem „okvirnog zakona“ kojim se predviđa “akreditacija“ visokoškolskih ustanova. Okvirni zakon na razini decentralizirane centralne države na velika vrata uvodi koncept „stočnog sajma“ na kojemu će država pikirati dobre, manje dobre i loše fakultete, vjerojatno po principima „neodređene“ rentabilnosti. Poznavajući označiteljsko polje termina rentabilnosti i transparentnosti u Bosni i Hercegovini, ovaj će „okvirni zakon“ doista uokviriti novu sliku bosnaskohercegovačke akademske scene po politikantskim principima s početka priče i po principima tranzicijskog neoliberalizma koji je na primjeru BiH doživio svoju najveću vulgarizaciju.

Ustanak tuzlanskih studenata u ovakvom kontekstu znači i prvi jasan pokušaj da se spriječi provedba jednog od malobrojnih „državnih“ zakona koji će u protivnom tijekom budućnosti dobivati svoje šarolike terenske varijante. Kad bi se doista krenulo u racionalizaciju bosanskohercegovačkog visokog školstva (što se da iščitati iz „tuzlanskih vapaja“), onda se sigurno ne bi dopuštalo egzistiranje privatnih fakulteta u Bijeljinama, Modričama i Travnicima čija poslovanja i znanstvene „akreditacije“ i površnim pogledom bivaju dovedena u pitanja. Kad bi se saslušalo tuzlanske studente, onda se ne bi dopuštalo da se nekim univerzitetima oduzimaju ionako mali prostori, a da se nekim sveučilištima iz nečijih drugih (državnih) kasa dopušta izgradnja na prilično upitnim ekonomskim i zakonskim temeljima. Kad bi se političkom establišmentu oduzelo pravo predstavljanja isključivo nacionalnih interesa (kao jedinoga političkog oružja), onda Bosna i Hercegovina u gradu od osamdeset tisuća stanovnika ne bi imala čak dva sveučilišta (univerziteta) koja su istovremeno i žarišta korupcije. Kad bi u Bosni i Hercegovini socijalna pravda i jednakost bili termin s političkim (a ne politikantskim) kapitalom, onda solidarnost svih građana (radnika, studenata, penzionera) ne bi bila fikcija. Ono što je sigurno jest da Okvirni zakon o visokom obrazovanju predstavlja pokušaj ostvarenja (europske) ideje neoliberalizma začinjene vulgarnim nacionalnim peverzijama s terena. Problem narodâ BiH, u tom smislu, jest opterećenost svojom „dnevnom politikom“ koja pak sustavno radi na provođenju vulgariziranih europskih ideja. Mirni prosvjedi goraždanskih tekstilaca pred zgradom Vlade (Podrinjskog) kantona doista bi bili patetični – da nisu realni. Realan je i poziv starog tekstilca na socijalne nemire na jesen, realan je poziv tuzlanskih studenata na zaustavljanje divljeg zakona, realna je solidarnost... Solidarnost koja je dosad bila termin isključivo nacionalnog i nacionalističkog jedinstva. Globalno raširen slogan¨(studentskog) solidarizma: „Jedan svijet, jedna borba!“ u Bosni i Hercegovini može doživjeti i svoje lokalno ostvarenje koje će imati dugoročne implikacije pri prevladavanju plemenski uvjetovanog birokratskog sistema!

Mario Kikaš
04.06.2009.

Dr Damir Arsenijevic’s Open Lecture Series:

2nd Open Lecture, Saturday, 6 June, 13:00

 

 

Living in ‘interesting times’

 

What happens when a technological revolution means that young people leap over their ‘elders and betters’ to become the most proficient users of the new tools it offers – reversing norms, to make the inheritors of the future the teachers and the guides of the present holders of power?

 

What happens when the legacy of those who have had the stewardship of the world – its resources, economy, governance, culture, legislation, productivity, ideology – holds out a ‘featureless future’ to the majority of the next generation?

 

What happens when the metaphorical ‘tectonic plates’ of history shift inexorably and irrevocably, dramatically shifting the axes of power and of problems? 

 

What will you do, individually and collectively, when all of these combine into the conditions that may produce a ‘perfect storm’, presaging rapid and overwhelming quantitative and qualitative change?

 

 

Talking topic: Ms Tag McEntegart, Executive Director, International Network for the Availability of Scientific Publications (INASP), UK

02.06.2009.

STUDENTSKI POKRET TUZLA: Blokada

 


     

STUDENTSKI POKRET BOSNE I HERCEGOVINE

 



Usljed nedonošenja odluke o prenamjeni bivše kasarne u kampus od strane Vlade FBiH, neodlučnosti Vlade Tuzlanskog Kantona i nemoći uprave Univerziteta u Tuzli, uvođenja visokih školarina na ‘’mala vrata’’ kroz smanjenje kvote redovnih studenata i povećanje broja studenata za ‘’vlastite potrebe’’, te poteza koji vode uništavanju javnog dobra i njegovog pretvaranja u privatno vlasništvo donosimo

                                                                      P R O G L A S

Kojim pozivamo sve studente i studentice, građanke i građane da nam se pridruže na JAVNOM SKUPU, dana 05. juna 2009. sa početkom  u 12:00 sati u prostorijama Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli


Ciljevi skupa i naše inicijative su sljedeći:

 

1. Formiranje nezavisnog studentskog plenuma, u stalnom  zasjedanju,  koji će se boriti za ispunjavanje studentskih zahtjeva

 2. Jednodnevna obustava rada i blokada prostorija Filozofskog fakulteta do donošenja daljnih odluka studentskog plenuma

 3. Pokretanje konstruktivne diskusije o strategiji za ostvarivanje naših ciljeva, u kojoj će učestvovati svi koji to žele, istomišljenici i oni koji to nisu

 4. Uspostavljanje nezavisne platforme slobodnog univerziteta

 


Ciljevi našeg POKRETA su:

 

                1. BESPLATNO VISOKO OBRAZOVANJE ZA SVE

                2. PRENAMJENA PROSTORA BIVŠE KASARNE U STUDENTSKI KAMPUS


Besplatno školovanje nije privilegija – to je pravo svih sadašnjih i budućih studenata na našim univerzitetima. To je pravo koje su uživali oni koji nam ga danas žele uskratiti. Svi studiraju za svoje i potrebe društva – kome trebaju studenti drugog reda? Kome odgovara gašenje Univerziteta u Tuzli kakav je danas? Studenti, roditelji, radnici, građani, obespravljeni – priključite nam se u borbi za naša prava! Slobodni Univerzitet za slobodne studente!

STUDENTSKI POKRET TUZLA

(napomena:     svi ispiti i predavanja zakazana za 05.06. moraju biti prolongirani)


Noviji postovi |

Studentski plenum - Slobodni Univerzitet
<< 10/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Pridruži nam se!!

MOJI LINKOVI


BROJAČ POSJETA
15143

Powered by Blogger.ba